U svrhu boljitka svih građana željnih biciklističke rekreacije, ZGbiketweetup u nedjelju 29. travnja organizira Radne akcije poradi održavanja staze u Parku revolucije Dotršćina. Na nekoliko dijelova ima srušenih stabala, a i neke dijelove same staze treba popraviti – staza to sigurno neće učiniti sama.
Svi su pozvani, a na zabavu donesite lopate, sjekire, hranu, vodu, pumpu, rezervnu zračnicu, set imbusa, duct-tape, WD-40, videokameru i ostali standard paket stvari koje imate pri ruci kad se vozite. Početak je u 10 sati, a bolje vam je da ne kasnite.
Lutajući bespućima parka Dotršćina, @gpeuc je pronašao ‘novu’ i stazu, koja zapravo zatvara jednu od kraćih dotršćinskih ruta. Riječ je o stazi na koju dolazite ako se penjete onom ‘ženskom’ širokom stazom, nakon spomenika na ulazu , pa samo ravno. Nakon rasadnika, penjete se još onu kratku dionicu (odmah nakon uspona počinje se snimati video), nakon čega slijedi jedan kratki ravni dio, te zatim spust, iza kojeg odmah morate skrenuti lijevo (također na videu).
Staza zapravo uopće nije teška, a prividni dojam težine stvara drveće, kojeg je na stazi poprilično i na koje ipak valja paziti; te srušeno drveće koje se nalazi prije spajanja sa ‘normalnom’ stazom.
Imamo i jednu tužnu vijest. Na području Novog Zagreba, nedavno je ukradena Kona Lana’i od jednog člana naše zajednice. Evo i podataka po kojima je možete prepoznati:
Odostraga ima držač za bisage, stražnji blinker i držač za bocu na rami.
Serijski broj je: SA90320586
veličina rame: 16′
Ukoliko vidite ovaj bicikl, javite pravom vlasniku na 091 671 4779 (zweistein@gmail.com), ili nazovite policiju na 192.
Leustekom se nikad, pa ni tad ne smije spuštati biciklom.
Sad kad smo ovo ponovili, podebljali i zauvijek naučili, želim se vratiti na temu i objasniti zašto je ovaj potez važan za prepričavanje prošle vožnje. Naime, @tomislavcapan još nam je od tada dužan pokazivanje staze kojom se biciklom može, i što je bitnije smije spustiti prema Bliznecu.
I tako smo se tog petka @gpeuc, @tomislavcapani moja malenkost uputili prema Sljemenu. No nismo bili sami. Pridružili su nam se @zagi_Iam i @vagabundo89 koji su unatoč priznatom umoru na kraju, stoički podnijeli napor i pokazali da su spremni i za ozbiljnije vožnje.
I tako smo se mi preko Gračana uputili prema Sljemenu, na koje smo se počeli penjati Leustekom… jer tim smjerom je ok…
I prije nego pomislite da smo veći licemjeri od nakupina bjelančevina koji nakon Thomsonovog koncerta odu na after u lampaše na tradicionalno šarafljenje žarulja, ovo zapravo ima smisla jer se penjete otprilike istom brzinom kao i planinari, kojih je ovog petka bilo četvero (da, brojkom – 4 ). Znam da je početak osmog mjeseca, no za grad od preko milijun stanovnika, brojevi mi se jednostavno ne poklapaju. Zapravo, ako pitate ostatak ekipe bilo ih je troje, budući da sam si još na početku zadao brži tempo, imao sam sreće vidjeti i tu četvrtu stariju gospođu koja me jedina nije pozdravila… Nadam se samo da nije bila ljuta što sam na biciklu.
Inače, na sredini penjanja naletio sam na jednog biciklista koji se, vidi vraga, spuštao. Čim je prošao, poslao sam poruku Tomislavu da ide biciklist, dijelom iz zezancije, a dijelom i da ih upozorim na opasnost. Sad kad o tome razmišljam, budući da ga nije ni spominjao, nadam ga nije dočekao i zavezao za neko drvo… Tomislave, nemoj ti reći – neću ja pitati.
Tijekom penjanja zaboravio sam da je onaj prvi dio Leusteka zeznut za penjanje na biciklu, no budući da nisam imao nikoga da me podsjeti, nastavio sam do kraja, što se na kraju pokazala kao prilično neloša varijanta jer se relativno brzo dođe do gore.
Stigavši na vrh, ja sam naravno popio tradicionalnu nagradnu Coca-Colu, a kad smo se ponovo sakupili, krenuli smo do Puntijarke na ručak.
I na spustu nas je opet predvodio @tomislavcapan, spojem Bačuna i “Osamnaestice”. Početni dio staze je zabavan, strmiji no ne prestrm, i općenito zanimljiv i brz, iako se nismo baš vozili brzo budući da nitko osim Tomislava nije znao stazu, a i on se na dijelovima gubio.
No drugi dio, od polovice Bikčevićeve, dijelom se vozi kroz gustu šumu. Navodno je ta staza prije bila prohodnija, no zbog sve veće popularizacije sporta “Autom na Puntijarku”, šuma je zarasla. No najbolji feature ove staze je činjenica da na kraju dobijete i bonus level – popularnu Dotrščinu, do koje ćete doći ako na izlasku iz šume odradite još jedan vrlo kratak i sladak uspon.
Sve u svemu još jedno lijepo biciklističko druženje, i čistokrvni Tweetup (svi sudionici su bili tviteraši ;)
GPS podaci, kao što je to bio običaj sa prijašnjim rutama, biti će objavljen nakon njihove obrade, tijekom sljedećeg tjedna. Imajte na umu da je sutra blagdan pa spajamo do idućeg vikenda.
VIDEO
Htio sam snimiti cijeli spust, no zeznula me baterija koja je riknula negdje na zadnjoj četvrtini (ako ne računamo Dotku). Sve to, u tri dijela pogledajte ovdje (chit-chatove prije vožnje shvatite kao bonus :)
PRO TIP
Doktor Peuc podijelio je s nama odličan savjet. Boli li vas glava nakon spusta s biciklom? Ona jaka bol, često iznad očiju? E pa Goran ima rješenje za vas. Sol. Da, dobro ste čuli – sol! Sol sadrži elektrolite koji… djeluju pozitivno i onda vas ne boli glava :D Eto, pa probajte… Sol je bar jeftina.
Neki dan sam se s @gpeuc provozao po Dotrščini, za koju smo iz nekog, samo nama razumljivog razloga, misli da će biti suha, iako ju je samo 15estak minuta prije zalio pljusak.
Zapravo, vjerojatno bi i bila suha da kiša ponovno nije počela padati, a mi kad smo već došli do tamo… ma znate i sami.
I tako umjesto da smo racionalno odabrali ženski krug, ipak smo se odlučili za puni opseg. Tek na pola singletracka sjetio sam se da sam si za suputnika odabrao čovjeka koji je pola godine živio sa domorodcima na nekom otočju blizu Australije, pa ako ništa drugo, znao je barem hodati po blatu.
To se baš i nije moglo reći za mene, budući da sam se na nekoliko dijelova, koji se jednostavno nisu dali odvoziti, odsklizao u provaliju.
Nekako smo i došli do cilja, ali pravi pakao je bio odstraniti blato sa bicikla, odjeće, obuće… tijela.
Jedini dobar dio u cijeloj priči bio je spuštanje, i to samo na dijelovima koji bi po suhom mogla proći i moja baka, budući da se po mokrom, ma kakve super ultra gripaste gume imali, blato uvijek skliže.
Istina, vožnja po sklizavom terenu uvelike će vam poboljšati vozačke sposobnosti i naučiti vas reagirati u kritičnim situacijama, ali jednostavno nije vrijedna sve te… prljavštine.
Pro tip:
vozite se po snijegu. Isti, čak i bolji feeling, greške se puno manje naplaćuju (osim ako ne padnete na led), a troškovi i vrijeme čišćenja svesti će se samo na ispiranje lanca od soli koju ćete možda sakupiti putem.
