Prije nešto više od mjesec dana, kada smo @gpeuc i moja malenkost 2 puta u jednome danu napali Sljeme, u prvom smo se spuštanju provozali dijelom Leusteka. U biciklističko-planinarskim zajednicama ovo je svetogrđe poput goveđe juhice u predgrađu New Delhija.
I tako smo se tog petka @gpeuc, @tomislavcapan i moja malenkost uputili prema Sljemenu. No nismo bili sami. Pridružili su nam se @zagi_Iam i @vagabundo89 koji su unatoč priznatom umoru na kraju, stoički podnijeli napor i pokazali da su spremni i za ozbiljnije vožnje.
I tako smo se mi preko Gračana uputili prema Sljemenu, na koje smo se počeli penjati Leustekom… jer tim smjerom je ok…
I prije nego pomislite da smo veći licemjeri od nakupina bjelančevina koji nakon Thomsonovog koncerta odu na after u lampaše na tradicionalno šarafljenje žarulja, ovo zapravo ima smisla jer se penjete otprilike istom brzinom kao i planinari, kojih je ovog petka bilo četvero (da, brojkom – 4 ). Znam da je početak osmog mjeseca, no za grad od preko milijun stanovnika, brojevi mi se jednostavno ne poklapaju. Zapravo, ako pitate ostatak ekipe bilo ih je troje, budući da sam si još na početku zadao brži tempo, imao sam sreće vidjeti i tu četvrtu stariju gospođu koja me jedina nije pozdravila… Nadam se samo da nije bila ljuta što sam na biciklu.
Inače, na sredini penjanja naletio sam na jednog biciklista koji se, vidi vraga, spuštao. Čim je prošao, poslao sam poruku Tomislavu da ide biciklist, dijelom iz zezancije, a dijelom i da ih upozorim na opasnost. Sad kad o tome razmišljam, budući da ga nije ni spominjao, nadam ga nije dočekao i zavezao za neko drvo… Tomislave, nemoj ti reći – neću ja pitati.
Tijekom penjanja zaboravio sam da je onaj prvi dio Leusteka zeznut za penjanje na biciklu, no budući da nisam imao nikoga da me podsjeti, nastavio sam do kraja, što se na kraju pokazala kao prilično neloša varijanta jer se relativno brzo dođe do gore.
Stigavši na vrh, ja sam naravno popio tradicionalnu nagradnu Coca-Colu, a kad smo se ponovo sakupili, krenuli smo do Puntijarke na ručak.
I na spustu nas je opet predvodio @tomislavcapan, spojem Bačuna i “Osamnaestice”. Početni dio staze je zabavan, strmiji no ne prestrm, i općenito zanimljiv i brz, iako se nismo baš vozili brzo budući da nitko osim Tomislava nije znao stazu, a i on se na dijelovima gubio.
No drugi dio, od polovice Bikčevićeve, dijelom se vozi kroz gustu šumu. Navodno je ta staza prije bila prohodnija, no zbog sve veće popularizacije sporta “Autom na Puntijarku”, šuma je zarasla. No najbolji feature ove staze je činjenica da na kraju dobijete i bonus level – popularnu Dotrščinu, do koje ćete doći ako na izlasku iz šume odradite još jedan vrlo kratak i sladak uspon.
Sve u svemu još jedno lijepo biciklističko druženje, i čistokrvni Tweetup (svi sudionici su bili tviteraši ;)
VIDEO
Htio sam snimiti cijeli spust, no zeznula me baterija koja je riknula negdje na zadnjoj četvrtini (ako ne računamo Dotku). Sve to, u tri dijela pogledajte ovdje (chit-chatove prije vožnje shvatite kao bonus :)
PRO TIP
